Iako ex nihilo nosi biblijski prizvuk, podrazumevajući stvaralaštvo ni iz čega, u kontekstu izložbe Jovana Turčinovića i Jelene Smiljanić on predstavlja suočavanje svakodnevnih binarnosti, celosti-fragmentarnosti, dolaska-odlaska, memorije-zaborava. Na tri sprata Kule, odvija se studija slučaja koja preispituje samodovoljnost predmeta i postupaka koji su u svojoj biti prolazni i izmešteni iz primarnog konteksta.
Upotrebom objekata i materijala koji samostalno ne funkcionišu, već se koriste kao dopuna ili nadogradnja nečemu (poput pur pene ili nadogradnje kose), Jovan Turčinović daje ključnu ulogu sporednim predmetima, time postavljajući pitanje da li ovi objekti imaju potencijal da preuzimu noseću funkciju ili samo ističu nedostatak celosti koja je mogla da se pronađe u prostoru.
Intervencije u prostoru i skulpture ostavljaju blagi trag prisustva koji ne dominira prostorom već tone u njega. Unutar galerije, Jelena Smiljanić kroz svoj performans dodatno fragmentira pojam prisutnosti, istražujući ostatke događaja i postavljajući pitanja o nostalgiji i nestajanju.